Postoji li u tvojem slučaju nešto poput linije, odnosno tradicije?

Da. Neki ljudi kažu da ja radim u šamanizmu, ali to nije istina. Drugi pak vele da je moj način rada budistički. I opet, niti to nije istina. Premda sam u svojim ranijim godinama radio sa zen majstorom, a kasnije sa šamanima u Amazoni i Andama, moj trenutak slobode kojeg sam doživio s 27 godina nije se mogao usporediti niti s jednom od ovih tradicija iako je određena terminologija poznata u obje. Na moje buđenje najviše je utjecaja imao duhovni učitelj koji je živio u Indiji ranijih godina prošlog stoljeća, ali koji u fizičkoj stvarnosti nije više postojao kada mi je bilo 27 godina. U toj tradiciji koja zalazi i u početke čovječanstva, bit je osjećaj jednote koja kreira ovaj svijet. Obzirom da sam shvatio da svaka kultura oboji ovo duboko znanje vlastitim kulturološkim, društvenim i osobnim percepcijama, osjetio sam potrebu da se potpuno odmaknem od hinduističkih i budističkih aspekata te naglasim jedinstveno osobno iskustvo oslobođeno kulturnih, društvenih i drugih ograničenosti tako da ono što činim bude otvoreno za sve i svakoga onkraj religioznih, društvenih ili drugih vezanosti. Mnogi ljudi slijede druge tradicije i imaju duhovne učitelje koje smatraju svojim putem, a što također djeluje vrlo duboko s tom duhovnom tradicijom, stoga u tome ne vidim razloga za sukob interesa. Riječ duhovni učitelj često znači da si nekako vezan određenim pravilima tog učitelja, no pošto ja nemam nikakve dogme i svijesti osobe potpuno prepuštam da donese odluku za sebe, tako neki ljudi kažu da ja ne mogu biti duhovni učitelj, jer ne dajem specifične rituale ili dovoljno jasno vodstvo kako bi se slijeđenje ove discipline učinilo lakim. Jedna od rijetkih stvari koju očekujem od onih koji rade sa mnom jest njihova duboka postojanost u razvoju svoje svjesnosti.

Postoje li bilo kakve veze između tebe i budizma?

Da. Isprva sam postao svjestan duhovnosti najviše kroz budističku tradiciju. Pošto moji roditelji nisu bili zainteresirani za takve stvari, kada mi je bilo 15 godina otišao sam od kuće i otkrio oboje, tibetanski budizam u početku i zen budizam na kraju, kao prekrasne načine koji su mi pomogli kročiti dublje nego li je to bilo moguće u mojoj uobičajenoj okolini. Tako sam mnoge godine proveo u zen budističkom samostanu s japanskim zen učiteljem. To je bez sumnje utjecalo na moj pogled na svijet (naročito u ranom dijelu mog života), a time i na rad kojim se bavim, a čiji je integralni dio tiha meditacija. Gajim duboko poštovanje prema budizmu obzirom da su često u tradiciji budizma i jainizma mir i rješavanje sukoba u svakodnevnici daleko važniji nego u drugim religijama. To je ujedno i drugi aspekt mojeg duhovnog učenja; da se razvoj svijesnosti događa onda kada se taj mir prepozna u svakodnevnim iskustvima, budući nas rat i druge vrste sukoba udaljuju od shvaćanja da smo svi jedno.

Koliko te ljudi širom svijeta slijedi na određeni način?

To je nemoguće izraziti brojkom i ne smatram da je to uopće važno, jer su mi posveta i obveza daleko važniji od vezanosti za tu tradiciju. Rekavši to, znam da se na našoj e-mail listi nalazi otprilike 16.000 adresa, ali obzirom da ne vodim brigu o tom praktičnom aspektu ne znam koliko je njih ozbiljno posvećeno, a koliko je samo jednostavno priključeno.

Koliko ti je važno zarađivati?

Osobno ne smatram novac važnim, jer su moje potrebe prilično jednostavne. Za mene je neinteresantno ono za što većina ljudi želi upotrijebiti novac. Stoga nisam zainteresiran za zaradu onoliko koliko se to smatra normalnim u današnjem društvu. No, rekavši to, istovremeno se ne slažem s nekim filozofijama koje kažu da put ka dubljim duhovnim iskustvima vodi kroz siromaštvo, asketizam ili poricanje svojih jednostavnih materijalnih potreba. Osjećam da je u redu biti milijunaš, osoba iz srednje klase ili pak iz radničke sredine, a da bi se slijedila ova duhovna disciplina. Istovremeno ljudima koji rade sa mnom naglašavam da je koncept novca ideja i da su neki ljudi prilično uhvaćeni u tu ideju kroz trčanje za novcem ili ga se, s druge strane, boje te da su takvi koncepti ograničenja koja treba dobro promotriti.

Kako je uređena tvoja duhovna organizacija?

To predstavlja misteriju za neke ljude, čak i onim najposvećenijim organizatorima unutar organizacije. Misterija je kako sve stvari sjedaju na pravo mjesto, obzirom da imamo svega nekoliko radnika koji rade na tome i s druge strane previše stvari za obaviti. Međutim, na kraju se nekako sve do sada uvijek smjestilo na pravo mjesto. Kada se radi o organizacijama, jako oklijevam, i vrlo često unutar vlastite organizacije promjenim stvari drugačije, na način da to nema nikakvog praktičnog smisla, a što omogućava ljudima da ne prijanjaju za ideje o organizaciji. Moj cjelokupan rad, čak i u uredu i drugim djelovima organizacije temelji se na korištenju našeg iskustva kao unutarnjeg učitelja radije nego pokušaja postizanja nečeg organiziranog. Takav naizgled kaotični pristup prilično je frustrirajući za neke ljude.

Koji su tvoji duhovni i temeljni ciljevi?

Moj je najdublji cilj da se svi sjetimo tko smo. Ali osobno se ne osjećam uhvaćenim u potrebu to i učiniti pod svaku cijenu, jer vjerujem da cilj postavljen u budućnosti predstavlja ideju ljudi da radije promjene nešto nego sebe te od tuda proizlazi moje gnušanje prema politici i vrlo gorljivim ljudima na svojim misijama. Osjećam da je mnogo važnije svakome otvoriti svoje umove i srca kako bi razumijeli dubinu konkretne osobe, njezinu jedinstvenost i s takvim kompleksnim shvaćanjem bili prisutni uz tu osobu nego nastojati promijeniti svijet. Tako moji duhovni ciljevi nisu ograničeni na postizanje ciljeva već ih prihvaćam kao dio veće slike.

Koja vrsta ljudi dolazi k tebi?

Svatko. K meni dolaze političari, glazbenici, umjetnici, glumci, majke, očevi, tinejđeri, bake, djedovi, djeca, poštanski radnici i drugi. Lista je bez kraja.

Zašto ljudi prestanu raditi s tobom?

Nisam svjestan broja ljudi koji su prestali raditi sa mnom, ali oni koji jesu obično su dosegli slijepu ulicu u svojem razvoju svjesnosti, što im nekako opravdava njihovu odluku da je bolje ne raditi sa mnom iz bilo kojeg razloga koji su kreirali. Potpuno poštujem takvu odluku i čekam ih da se vrate. Moj rad može biti zbunjujući i često izaziva najdublje aspekte (nazivam ih programima) koje izgrađujemo oko sebe kao zaštitni oklop i kada se on pametno ukloni tada često ljudi dosegnu točku od koje ne mogu ići dalje. Ali to je samo privremena točka obzirom da je razvoj ljudske svijesnosti nezaustavljiv.

Po čemu se tvoja organizacija razlikuje od kulta?

Ja zapravo ne razumijem što je kult. Sebe ne bih označio niti kao organizaciju niti kult. Rekao bih samo jednostavno da mi štujemo život takav kakav jest i unosimo u njega dublji osjećaj veze. Neki ljudi kad upotrijebe riječ kult čine to na podcjenjujući način i siguran sam da je to iz razloga kako bi se nekako osjećali bolje radije nego da pokušaju razumijeti razliku između ne samo duhovnih tradicija već i ljudskih bića. To ne znači da ne postoje neki krivo upućeni duhovni učitelji koji koriste svoju karizmu, znanje ili druge osobne aspekte za svoju vlastitu dobit i stoga se njihov kult razvija na osjećaju kontrole i ograničenosti, diferencijacije i superiornosti radije nego na prigrljivanju svih ljudi u najdubljem smislu baš kao i u svakodnevnom bivanju. Rekavši to naglasio bih da su mnogi takozvani kultovi samo ljudi koji prakticiraju nešto različito od onog što se smatra normalnim te tako možemo vegetarijanstvo, pacifizam i druga neobična ponašanja u zapadnim društvima označiti kao kultska.

Što je bit tvoje poruke?

Suština moje poruke je imati ustrajnost, povjerenje i duboko se obvezati na razvoj ljudske svjesnosti.

Što te čini posebnim?

Jesam li ja poseban? Uopće se ne smatram posebnim i često sam sklon naći se među jednostavnim aspektima života, (kao na pr. biti u vrtu, šetati po šumi, uživati u vremenu provedenom s obitelji i sl.) radije nego da se nalazim u sobi ispred sviju i vodim program. S druge su mi strane ljudi rekli da im izuzetno pomaže kada se nalaze u mojoj blizini, ne samo u duhovnom već i praktičnom smislu. Često bih sjedio u uredu s ljudima i to je na neki način inspiriralo svjesnost da je život vrlo dragocjen i da ono što to predstavlja nije neki vanjski aspekt života nego dubina trenutka.

Čega se bojiš?

Ne razumijem ovo pitanje. Strah proizlazi iz ograničene perspektive uma, ili iz interpretacije takve ograničene perspektive kroz tijelo ili emocije, ili kroz duboku duhovnu ranjenost. Sve je to dio iskustva svakog čovjeka stoga je teško reći za bilo koje ljudsko biće čega se boji, jer mnogo puta ono ne zna čega ga je strah. Često ističem da iako sam u ljudskom obliku moja referentna točka ne dolazi iz takve perspektive te stoga ima potpuno drugačija pravila.

Što misliš o ljudima poput tebe i njihovim duhovnim grupama?

Ne susrećem se sa sličnim ljudima budući sam potpuno fokusiran na svoj put. Čuo sam za mnoge duhovne učitelje, majstore i neka prosvijetljena bića i na kraju bih rekao da ti ljudi čine točno isto ono što i ja, koristeći različitu metodologiju ili drugačiji naglasak, ali u suštini vrlo sličnu. Nemam nikakav sud o takvim grupama, jer smatram da što je više prosvijetljenih bića na ovom svijetu, odnosno ljudi koji teže k razvoju ljudske svijesti, to bolje. Zapravo ne razmišljam ni o čemu budući misaoni proces uključuje ljudski um koji je često uhvaćen u odmjeravanju sebe u odnosu na druge perspektive. Takvo odmjeravanje ili dualitet kreira prijanjanje za određene ideje, a mi onda iz te perspektive prosuđujemo što je pravo, što je krivo, što je slično i što nije. Ako imaš različita pravila, onda takve stvari postaju kazalište, a tada jednostavno promatraš radije nego da sudjeluješ.

Zašto bi te netko slijedio?

Ne vjerujem da me itko slijedi u tom smislu riječi. Vjerujem da bi svatko trebao slijediti ono najdublje i jedinstveno u sebi. Trebali bi vjerovati sebi, a mene koristiti samo kao vodiča, referentnu točku kada je to potrebno. Također bih naglasio da u njihovom povjerenju prema ovoj duhovnoj disciplini, leži pasivno razumijevanje da se bude potpuno strastven u traženju slobode.